Prije nekog vremena Vaš već “poslovično omiljeni” izvjestitelj pozvan je u Novo Čiče na veteransku utakmicu između veterana Dinama i Lukavca. Vrijeme je bilo nekako tmurno, oblaci kao da će pustiti kišu, pa neće, na kraju ipak nisu, pa dečki jedne i druge ekipe nisu pokisnuli barem što se kiše tiče. Iako rezultat kako su rekli, nije bio bitan, dok sam gledao utakmicu, nisam imao baš taj osjećaj. Bilo je tu povika na suigrače, oštrijih ulazaka u protivnika, “uputa sucu”, ali na kraju je ipak sve završilo zajedničkim rukovanjem i izlaskom s terena u miru. A poslije, na terasi pored igrališta, nastavljeno je “treće poluvrijeme”, sigurno uspješno i za jednu i drugu ekipu…
Što se tiče veteranskog nogometa u Novom Čiču, radost loptanja veterana Dinamo Novo Čiče započela je ranim početkom ovog stoljeća i neprekidno traje i dan danas, a ono što je posebno zanimljivo je činjenica da su sami osnivači i dan danas vrlo aktivni u organizaciji i igranju veteranskog nogometa u Novom Čiču.
A kad pričamo o nogometašima Dinama iz Novog Čiča, veteranima naravno, moramo znati da im je voditelj lige dodijelio nadimak „Gosponi“ što valjda govori nešto ekipi i njihovom ponašanju.
Kao što svi dobri poznavaoci nogometa znaju, nogomet se igra dok god ima „žara“ u igračima, a ne dok te drugi nagovaraju na igranje. Veteranski nogomet, kako su rekli dečki iz Novog Čiča, općenito ima druge postavke od klasičnog nogometa. Iako svi vole pobijediti čak i kad igraju doma sa djecom na “dva mala”, veterani ipak na utakmicu dođu malo se istrčati, odigrati koji dobar pas, malo se “izvikati” na suigrače i suce jer to ne mogu kod kuće ili nemaju snage i slično…
Druženja nakon utakmice su vrlo životopisna, jer se znanci podbadaju o nekim „spektakularnim“ potezima i padovima, a uz dobru „klopu i cugu“ druženja se mogu odužiti i do kasnih večernjih ili čak i do ranih jutarnjih sati.
Gledajući rezultate veterana Dinama, koji sigurno plove donjim dijelom sredine tablice, njihovo je proljeće proteklo u igranju “toplo/hladno”, i što je najzanimljivije protiv jačih ekipa igraju dobro, a protiv slabijih i ne baš tako dobro, kako kaže jedan od igrača/organizatora Željko Hemen. Ali, radost loptanja ne prestaje tom činjenicom jer baš i nema prevelikog rezultatskog pritiska, a sustigle su ih godine i kilogrami.
Ali, ako već rezultati nisu vrhunski, možemo reći da su se zato malo bolje opremili za odigravanje utakmica. Uz pomoć sponzora (bez kojih nema amaterskog sporta, pa tako ni nogometa!) koji su prepoznali pozitivnu atmosferu na utakmicama i druženjima Dinamovaca, nabavljeni su novi kompleti dresova, trenirki i sportskih torbi za sve igrače, a uskoro bi trebale stići i majice kratkih rukava.
Naravno, veterani Dinama koriste priliku i zahvaljuju se glavnom sponzoru “Max autodijelovi”, kao i drugima koji su dali svoj doprinos u nabavci opreme i ostalog, odnosno igraču Mariu Husko (Villa Emanuel) i Mentoru Stafi (restoran Stafas).
Na kraju, što im više možemo poželjeti nego da ih posluži zdravlje kako bi i u narednim godinama mogli uživati u radostima loptanja.
Komentari
0 Komentara
