in

Oni među nama

Ruža je medicinska sestra koja radi u bolnici. Njezin radni dan započinje smjenom u šest sati. Odjene medicinsku uniformu i svu opremu vezano za Covid. Raditi pod „punom ratnom spremom“ nje jednostavno, ali briga za pacijente je na prvom mjestu. Kaže mi da je najsretnija kad nekog pacijenta otpuste kući jer tada zna da je je učinila sve da čovjek ozdravi.

Ivan je vatrogasac. Za vrijeme potresa u ožujku ove godine bio je među prvima koji su pomagali ljudima u nevolji. Dan prije Adventa na trgu u jednom malom mjestu sa svojim kolegama postavljali su ogroman bor kako bi cijelom mjestu donijeli božićni ugođaj. Njegov posao je vezan i uz poplave, požare…

Ivan je uvijek nasmijan i veseo bez obzira da li na njegovoj uniformi ima tragova izgorjelog mirisa neke paljevine ili prašine piljevine.

Mirta je trgovkinja. Radi uvijek s osmijehom. I ne malo puta, uvijek se netko nađe koji na kasi prigovara zbog nečega ili su ljudi nestrpljivi. Malo njih joj se osmjehne. No, bez obzira na to i svu ovu situaciju vezanu uz Covid ona je uvijek nasmijana i uvijek na pomoći ljudima u trgovini.

 

Petar je policajac. Radi u tri smjene, pa koja ga dopadne. Ne smije se često jer priroda posla određuje njegove zadatke. Petar je prije nekog vremena, obilazeći pješice jedan kvart u sklopu svoje smjene čuo kako majka i sin razgovaraju. Sin je poželio loptu. Majka mu je odgovorila da ju ne može dobiti jer za takav izdatak trenutno nemaju novaca. Sjetio se Petar da negdje kod kuće ima loptu. Drugi dan je stavio loptu u auto i otišao u isti kvart. Šetao je nadajući se da će ponovno vidjeti to dijete i njegovu majku. Na kraju je sjeo na klupu držeći loptu u ruci. Nekoliko minuta nakon toga spazio je to isto dijete i majku. Prišao im je, ispričao se što ih zaustavlja i ponudio je dječaku loptu. Nasmijao se osmijehu u dječjim očima i otišao.

I da, Ana se probudila. Ležeći u krevetu pogledala je u strop i rekla sebi da danas treba počistiti svoj stan.

Zadnjih mjesec dana raspoloženje joj nije bilo na nekom nivou. Ni sama nije znala zbog čega je tako. Sve je imala. I problem koji je imala, riješila je. Nije bilo nekog posebnog razloga za brigu.

Dok je pospremala stan, misli su joj vrludale. Bila je nezadovoljna životom koji živi. Pokušavala je pronaći svaki dan iznova nešto pozitivno. Svaka pozitivna pomisao kratko je trajala. Iznova i iznova tonula je u misli tuge. Razmišljajući što i tko joj nedostaje.

Nakon što je pospremila stan otišla je u subotnju kupovinu. Srela je prijatelja. Pitala ga je kako je i hoće li na kavu.

Rekao joj je da je u nekoj depri i da neka se ne ljuti, neki drugi put. Da sad žuri.

Rekla mu je, hajde idemo na kavu pa mi reci što je.

Nije htio.

I tad je u njegovim očima vidjela sebe, svoje nezadovoljstvo.

Pitala se zašto je nezadovoljna. Što bi to promijenila u ovom trenu, da se probudi iz sivila razmišljanja. Što bi poželjela i za čime to žali.

Nije nalazila odgovor.

U mislima joj je bio prijatelj. Pogledala je prema jednoj polici u dućanu. Tamo su bili anđeli.

Vrtila je u svojim mislima film o svojem životu. O prilikama i neprilikama što ih je prolazila. I kako su naizgled neriješeni problemi postali rješivi. Imala je onaj osjećaj da ju neka nevidljiva ruka vodi do rješenja. I sve joj se nekako posložilo.

Prolazila je između polica i razmišljala kako je uspjela riješiti mnogo stvari u životu.

Ponovo je pomislila na prijatelja. Tražila ga je pogledom između polica. Željela mu je reći da za svaki problem se nađe rješenje. Nije ga našla. Pomislila je na anđela s police. I rekla sebi –  misli pozitivno, podigni svoju energiju. Nećeš valjda svom anđelu otežavati. Poslušaj svoj unutarnji glas, pronađi svog anđela.

Izašla je iz trgovačkog centra. Sunce je već bilo dobrano ugrijalo. Rekla je sebi. Nitko nije važniji od mene. I mog anđela.

Kažu da su anđeli naši unutarnji glasovi. Neki kažu da su anđeli tamo negdje gore u nekoj drugoj dimenziji. Kako god. Kad smo u nekoj frci ili neraspoloženju zazivamo ih. Neki svojim unutarnjim glasom svakodnevno komuniciraju s anđelima.

Ja ipak mislim ih susrećemo baš tamo gdje nam zatrebaju. U mislima ili u nekom gradu.  Ovih pet  priča obojene su bojama adventa. Bojama nade medicinske sestre, bojama sreće jednog vatrogasca, bojama opraštanja trgovkinje, bojama osmjeha jednog dječaka i bojama pozitivnog stava jedne Ane.

No postoje li zaista anđeli ili ne, ovisi o nama samima i našim vjerovanjima. Sveto pismo i crkva tijekom povijesti  tijesno su povezani s anđelima, jer vjera, nada i pravednost ne mogu se zamisliti bez anđela, bez pobjede dobroga na lošim.

Angelologija kao znanstvena disciplina teologije bavi se proučavanjem i istraživanjem anđela u različitim vjerovanjima i religijama. Korijen riječi potječe od grčkog ángelos (glasnik) i lógos (um, riječ, smisao, načelo, zakon, nauka), a nazivi svih nauka, osim ponekih izuzetaka, imaju nastavak  „ logia“ što nas navodi da je riječ o logosu o nečemu. I kao znanstvena disciplina izučava se na nekim fakultetima.

Etimologija pojma anđeo potječe od hebrejske riječi mal’ak i grčke ángelos. Oba izraza kažu da je riječ o glasniku koji je poslan od Boga. U Svetom pismu hebrejski naziv pojavljuje se više od dvjesto puta, a grčki naziv više od sto i sedamdeset puta.

A u mojoj pjesmi o jednom Anđelu nije važno koliko se njegovo ime puta ponavlja, ono što je meni važno je da ju darujem svim dobrim anđelima oko nas i među nama. I naravno mojem anđelu čuvaru. Ja ga zovem Damabiah.  I uz  Arkanđela Mihaela, Rafaela i Gabrijela u mojim mislima ima posebno mjesto.

 

Anđeo

Zaustavi se i osjeti

Miris ruža

Budi ovdje i sada

Izreži iz svog života trnje

Idi naprijed i nemoj se osvrtati

Unazad

Vidio sam sve tvoje

Prepreke

Želim da znaš da sam

Uvijek bio na tvojoj strani

I kada te je strah

Izaći iz tvoje komforne

Zone

Ja sam tu da te podignem

Zato kreni

Zakorači u novi smjer

Jer ako utišaš svoj um

Znati ćeš da

Na stepenicama života

Stojim ja

Tamo iz kulisa

Čuo sam tvoje pitanje

I zato

Zaustavi se i osjeti

Miris ruža

Budi ovdje i sada

Pokušaj ponovno pronaći ono

Razigrano dijete u sebi

Budi strpljiv sa sobom kao

Što sam i ja  s tobom

Zajedno ćemo otvoriti nova vrata

Poznajem tvoju dušu jer

Sreli smo se već prije

Okreni se i pogledaj oko sebe

Ako vidiš svjetlo u ljudima

Ja te vodim kroz

To svjetlo

Ako ga ne vidiš

Pusti me u svoj svijet

Da ga obojim bojama ljubavi

Snage i mira

Ja sam putnik, a ti si moja cesta

I zato

Pozovi me da zajedno iscrtamo

Tvoj život stazama ruža

Nisi sam

Dragi moji, neka Vam je nadolazeći zadnji tjedan Adventa  nasmiješen i u blagdanskom raspoloženju. Neka vam Betlehemska zvijezda koja će nakon osamsto godina ponovno zasjati na nebu ovog dvadeset i prvog prosinca donese mira, zdravlja i blagoslova. Neka Vam Božić donese sve što si poželite, a mi se čitamo na dan prije Stare godine.

This post was created with our nice and easy submission form. Create your post!

Comments

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Loading…

0

Što misliš?