Sezona gljivarenja i – opasnosti!

Kiša je pala, vikend je, košare imamo – gljivarenje može početi!

Sezona je gljivarenja, kako volimo reći, no ona sa sobom donosi i određene rizike! U našim šumama postoji puno jestivih, ali i otrovnih vrsta gljiva, te je ključno znati kako ih razlikovati. Evo nekoliko ključnih stvari na koje trebate pripaziti kada se odlučite za branje gljiva.

Sezona gljiva

Sezona gljiva obično traje od proljeća do kasne jeseni, s najvećom koncentracijom jestivih vrsta u ranu jesen, kada kiše osiguravaju idealne uvjete za njihov rast. Među popularnim gljivama koje se beru u ovom periodu su vrganji, lisičarke, sunčanice, smrčci, trubače i rudežice. Svaka od tih gljiva ima svoje prepoznatljive karakteristike i specifične uvjete u kojima raste, što ih čini lakšima za identificiranje ako poznajete njihova obilježja.

Upoznavanje s vrstama gljiva

Prije nego što krenete u šumu, važno je temeljito se upoznati s gljivama koje planirate brati. Koristite vjerodostojne vodiče, knjige ili aplikacije kako biste naučili prepoznati razlike između jestivih i otrovnih vrsta. Također, poželjno je sudjelovati u radionicama ili izletima s iskusnim beračima koji vam mogu pomoći u prepoznavanju specifičnih vrsta gljiva. Ovo je osobito važno jer se neke smrtonosne gljive, poput zelene pupavke, mogu zamijeniti s jestivim vrstama poput šampinjona.

Prikupljajte samo gljive koje sigurno prepoznajete

Najvažnije pravilo kod branja gljiva je jednostavno – berite samo one gljive u koje ste 100% sigurni. Ako niste apsolutno sigurni u identifikaciju gljive, nemojte je brati, a kamoli konzumirati. Neke otrovne gljive mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, čak i smrt, pa je oprez ključan.

Provjera okoliša

Prilikom branja gljiva, obratite pažnju na okoliš u kojem rastu. Gljive su osjetljive na zagađenje, pa se izbjegavajte brati one koje rastu u blizini prometnih cesta, industrijskih područja ili na lokacijama s visokom koncentracijom pesticida. One mogu apsorbirati štetne tvari iz tla, čime postaju potencijalno opasne za konzumaciju.

Oprema za branje

Za branje gljiva koristite prikladnu opremu, poput košara koje omogućuju cirkulaciju zraka, kako bi gljive ostale svježe tijekom branja. Plastične vrećice mogu ubrzati truljenje gljiva. Uz to, korisno je sa sobom ponijeti nož za precizno rezanje i izbjegavanje oštećivanja micelija, što pomaže očuvanju ekosustava za buduće berbe.

Nekoliko vrsta koje su najčešće i koje možete pronaći na našem području

1. Vrganji (Boletus)
Vrganji su jedna od najpoznatijih i najomiljenijih jestivih gljiva u ovim krajevima. Mogu se naći od proljeća do jeseni, no rani jesenji mjeseci su posebno bogati njima. Vrganji rastu u mješovitim i listopadnim šumama, posebno pod hrastovima, bukvama i borovima.

2. Lisičarke (Cantharellus cibarius)
Lisičarke su popularne zbog svoje izuzetne kvalitete i karakteristične žuto-narančaste boje. Ove gljive najčešće rastu u grupama u listopadnim šumama, osobito pod bukvama i hrastovima. Mogu se pronaći tijekom cijelog ljeta i jeseni.

3. Sunčanice (Macrolepiota procera)
Sunčanice, također poznate kao “parasol gljive”, često rastu u šumskim proplancima i na rubovima šuma. Prepoznatljive su po svom velikom klobuku koji nalikuje suncobranu. Najčešće se pojavljuju od kasnog ljeta do jeseni.

4. Trubače (Craterellus cornucopioides)
Ove gljive tamne boje, koje često podsjećaju na trubu, rastu u listopadnim šumama. Poznate su po svom jedinstvenom, ali blagom okusu, a često se koriste u kulinarstvu za sušenje i začinjavanje jela. Najčešće se nalaze tijekom jeseni.

5. Rudežice (Russula)
Rudežice su česta vrsta u našim šumama, a dolaze u različitim bojama, od crvene do zelene i ljubičaste. Iako su mnoge vrste rudežica jestive, neke mogu biti blago toksične, pa je važno znati koje vrste brati.

6. Smrčci (Morchella)
Smrčci su proljetne gljive, poznate po svom karakterističnom izgledu s rešetkastim klobukom. Najčešće se mogu naći u vlažnijim šumama, pored rijeka ili u šumama bukve i hrasta. Iako su rijetki, predstavljaju pravu poslasticu za ljubitelje gljiva.

7. Golubice (Russula vesca)
Ova jestiva vrsta raste u ljetnim i jesenskim mjesecima u mješovitim šumama. Imaju krupno tijelo i blagi, orašasti okus, što ih čini popularnim izborom za berbu.

8. Bukovače (Pleurotus ostreatus)
Bukovače su često uzgajane gljive, ali se mogu naći i u divljini na drveću, posebno na starim, raspadnutim bukvama i hrastovima. Pojavljuju se od kraja jeseni do zime, pogotovo nakon kiša.

9. Mliječni trnožac (Lactarius deliciosus)
Poznat po narančastoj boji i blagom, voćnom mirisu, trnožac se može naći u borovim šumama. Javlja se krajem ljeta i u jesen, a posebno je cijenjen u kulinarstvu zbog svoje mesnate teksture.

10. Pupavke (Amanita) – oprez!
Iako postoje jestive vrste pupavki, poput crvene pupavke (Amanita caesarea), važno je napomenuti da na ovim prostorima raste i smrtonosna zelena pupavka (Amanita phalloides). Ova gljiva može biti kobna ako se konzumira, pa je važno biti izuzetno oprezan.

I za kraj, apel HGSS-a:

Napunite mobitel – bez punog mobitela teže vam je pomoći
Podijelite svoju lokaciju – naučite dijeliti lokaciju putem Google Maps, WhatsAppa ili Vibera
Obucite se toplo – temperature su pale, pripremite se na hladnoću
Ponesite lampu – dani su sve kraći, a hodanje u mraku stvara dodatnu opasnost
Planirajte svoje aktivnosti – provjerite vremenske uvjete i teren prije polaska. Računajte I na maglu!
Nosite odgovarajuću opremu – svjetla odjeća, adekvatna i vodootporna obuća, dovoljno vode i hrane obavezni su za siguran boravak u prirodi.
Pratite označene staze – izbjegavajte nepoznate i neoznačene puteve.
Obavijestite nekoga o planu – neka vaši bližnji znaju gdje ste i kada se vraćate.