U petak, 16. travnja u 19 sati, u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici, bit će otvorena samostalna izložba fotografa Bojana Mrđenovića ‘’Toplice’’ kojom predstavlja višegodišnje fotografsko istraživanje (2011. – 2020.) u kojem bilježi procese društvene brige i njege kroz sustav lječilišnih toplica. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Josipa Lulić. Izložba je koproducirana u suradnji Galerije Galženica iz Velike Gorice i Gradske galerije Striegl iz Siska i može se razgledati do 7. svibnja.
Bojan Mrđenović svojim objektivom od 2011. godine istražuje kompleks Daruvarskih toplica, izgrađen 1980. na mjestu toplih termalnih izvora poznatih još iz antičkog doba.
Toplice su prostor skrbi zajednice: mjesta gdje bolesnici dolaze na rehabilitaciju, ali i gdje se vikend-posjetitelji zabavljaju, prijatelji susreću, a djeca uče plivati. Zbog svoje društvene funkcije, toplice u vrijeme kasnog kapitalizma djeluju izglobljeno. U svijetu koji se galopom približava potpunoj komodifikaciji, posebno u sferama zabave, zdravstva i turizma, Mrđenovićeve fotografije djeluju fantazmagorično. Istovremeno, toplice su stvarne i opipljive: ispunjene su ljudskim tijelima, radom koji omogućava njihovo funkcioniranje, materijalnošću arhitekture.
Dok se krećemo izložbenim prostorom, krećemo se i prostorom toplica, interijerom i eksterijerom, mijenjamo rakurse, primjećujemo detalje i sklapamo cjelinu. Ipak, kada god pomislimo da smo iščitali određenu poruku ili ideju kojom možemo jednostavno obuhvatiti izložbu, već će nas iduća fotografija ili njen detalj demantirati: na svaki pokušaj omeđivanja fotografije odgovaraju interpretativnim viškom koji uvijek usmjerava pogled negdje drugdje. Ove su slike prepune unutarnjih napetosti, supostojećih suprotnosti – fotografije dijalektike.
Tu dolazimo do osnovne teme Toplica: teza, tek postavljena, smjesta proizvodi i svoju antitezu. Ova se dijalektička igra provlači kroz niz antagonističkih parova: javno – privatno, prirodno – društveno, individua – kompleks, radnici – gosti, forma – sadržaj. Mrđenović fotografira ritam arhitekture hodnika, ali na dnu fotografije vide se kolica koja nas upućuju u potragu za radnicama kompleksa i promišljanje o nevidljivom radu kojeg naziremo tek u tragovima. No radnice ubrzo prestaju biti nevidljive: one sjede i piju kavu na krovu zgrade ili razgovaraju s kupačima.
Toplice su izgrađene kako bi služile gostima, a ponegdje ih i apsorbiraju: kupači gube svoje obrise u vodi bazena. Nalazimo se u socijalističkoj arhitekturi jasnog rastera i čvrstih linija, koje nestaju u izmaglici i refleksiji prirode. Javni prostor ispunjen je gotovo nagim tijelima. Ti su antagonizmi sažeti u centralnoj fotografiji, na granici vanjskog i unutarnjeg bazena.
Izložba Toplice potiče na promišljanje samog promatranja stvarnosti, odnosa rada i konzumacije, pitanja o tome što je zapravo javni prostor, ili činjenice da je priroda uvijek ujedno i konstrukt. Koristeći mogućnosti i potencijale intrinzične formi fotografije, Bojan Mrđenović postavlja okvir za estetsku spoznaju, zacrtavajući novu dimenziju i kvalitetu teorijskim i političkim temama.
Comments
Loading…