Emily Nović
Mlada i ambiciozna Dea Poljaković, poznata i kao Dea Wonderink, vlasnica je salona Wonderink tattoo u kojem su se tetovirali, a sigurni smo, će se još tetovirati, brojni Goričani. Simpatična Dea podijelila je s nama svoju životnu priču u kojoj nam je otkrila što ju je iz Čakovca, gdje je rođena, dovelo u Veliku Goricu. Ispričala nam je i kada i koga je prvi put tetovirala i što je bila prekretnica koja je je potaknula da se zaljubi u ‘crtanje’ po koži.
Kada se razvila ljubav prema tetoviranju?
Tijekom mog pohađanja osnovne škole, iz neke čudne potrebe, za vrijeme nastave, umjesto u bilježnicu kao svi ostali, ja sam voljela crtati flomasterima po svojoj koži i jako mi se sviđalo kako to izgleda i kako se ja osjećam s iscrtanim rukama – drugačije.
Oduvijek sam gledala tetovaže kao način ukrašavanja tijela, što ono zapravo i je. Dekoracija, nekakva vrsta ukrasa kojeg stavljamo na sebe isto kao što neko svoj stil dopunjujemo nakitom i osjećamo se ugodno dok ga nosimo, ja se osjećam tako sa tintom u svojoj koži.
Ljubav prema tetovažama razvila se veoma rano, a ljubav prema samoj izradi tetovaža, odnosno tetoviranju, tek krajem pohađanja srednje škole gdje sam isprobavala razne tehnike umjetnosti pa tako napokon isprobala i tu tehniku- ukrašavanja ljudske kože tintom.
Dogodi se nekakav klik unutar mene, intuicija i onaj mali glas koji mi je govorio da je veza mene same i tetoviranja nešto dublja i da je baš to moj poziv.
View this post on Instagram
Što te potaknulo da počneš tetovirati?
Kada radimo nešto sa mnogo strasti i ljubavi, nešto što nas ispunjava i uveseljava – to što radimo ne čini se kao posao već zabava I gušt. Jedan od životnih ciljeva bio mi je baš taj, raditi posao koji me ispunjava i u vezi kojeg sam veoma strastvena, znajući da ću na taj način dati cijelu sebe te uspjeti u tome. Zato kada sam isprobala tetoviranje i osjetila tu strast znala sam da je to moj poziv.
Prva tetovaža bila je…?
Tijekom mog procesa vježbanja i učenja same teorije, te vježbanja prakse tetoviranja koristila sam umjetnu kožu, pa čak i svinjsku prije nego sam istetovirala ljudsku kožu – mog prvog klijenta.
Moja majka je bila prva osoba koju sam tetovirala, s obzirom na to da nije ljubitelj tetovaža, neizmjerno sam joj zahvalna što mi je pomogla u samom startu.
View this post on Instagram
Koja je tvoja prva tetovaža?
Moja prva tetovaža je rimski datum pozicioniran na rebrima.
Ako se ne varamo, ti si iz Čakovca, što te dovelo u naš grad?
Rođena sam i odrasla u malom divnom gradu zvan Čakovec, splet privatnih okolnosti doveo me kao
turista u Veliku Goricu gdje mi se svidjelo i dolazila sam sve češće i češće, te sam primijetila da Gorici nedostaje tattoo studio, nešto što sam ja mogla ponuditi, bilo mi je sasvim logično preselit se i biti prva koja će otvorit tattoo studio u tom gradu.
View this post on Instagram
Je li bilo teško u samom početku?
U samom početku otvaranja bilo kakvog biznisa nije lako, pogotovo dok to radite na nepoznatom teritoriju, što je za mene bila Velika Gorica. Biti nov u gradu gdje nikoga ne poznajete i nemate bazu klijenata svakako je rizik, no taj rizik sam odlučila prihvatit znajući da je to sastavni dio svakog biznisa i samog napredovanja oko istog. No istražiti teritorij, odnosno samo tržište, zainteresiranost ljudi za određenu uslugu ili proizvod… što god nudite, svakako preporučam da se odradi.
Vidiš li se u tetoviranju do kraja života?
Veoma sam svestrana i zvrckasta, neki bi rekli da letim na sve strane, što je u potpunosti istina, vjerujem da ću ostat u tattoo svijetu dugo godina, no iskreno sumnjam da će to biti jedino čime ću se baviti. Uz moje velike ambicije i mnoštvo hobija, koje bih također voljela pretvoriti u neku vrstu posla, teško je pretpostaviti što ću raditi ostatak života, ali nekako sam sigurna da to neće biti samo tetoviranje, iako mi je baš to nešto primarno u životu i od velike važnosti. No nikad ne znaš gdje te život nosi, što je zapravo veoma uzbudljivo i prekrasno, zar ne?
Comments
Loading…