in , ,

Velikogorički paraolimpijac Velimir Šandor sudjelovao na Wings for Lifeu! Prošao je 4,5 km za one koji ne mogu hodati

U nedjelju, 7. svibnja u Zadar je pristigao velik broj profesionalnih trkača, rekreativaca te natjecatelja u invalidskim kolicima kako bi sudjelovanjem u sportsko-humanitarnoj utrci “Wings for Life World Run” dali podršku osobama s ozljedama leđne moždine. Utrka se već po šesti put održala na više desetaka lokacija diljem svijeta, a s Liburnske obale utrka je krenula točno u 13 sati.

U redovima hrabrih trkača i sudionika našao se i naš velikogorički paraolimpijac Velimir Šandor koji je već duži niz godina imao veliku želju za sudjelovanjem u popularnoj utrci, no kako nam govori, svake godine iz različitih razloga bio je spriječen uključiti se i biti dio te jedinstvene atmosfere.

Foto: Velimir Šandor

Već dugo imam želju biti dio Wingsa, ali svake godine je bilo nešto – od korone pa do brojnih priprema na kojima sam morao biti. Ove godine se posložilo tako da sam sa svim obavezama i pripremam završio prije tog datuma tako da sam po prvi put imao priliku sudjelovati u utrci, pojašnjava nam Velikogoričanin Velimir Šandor.

Foto: Velimir Šandor

Iako prvobitno nije imao u planu sudjelovati u samoj utrci, kako nam govori Velimir, ponijela ga je atmosfera zbog čega nije mogao odoljeti da se ne priključi ovogodišnjem Wingsu.

– Iznenadila me količina pozitivne energije koja je dio tog događaja, ostao sam zapanjen, doslovno, “morem” ljudi koji pršte pozitivom i odličnom energijom. Nisam imao u planu natjecati se, ali kada sam vidio tu atmosferu ponijelo me i priključio sam se utrci, govori nam Velimir.

Foto: Velimir Šandor

Uz brojne druge sudionike u invalidskim kolicima, Velimir se hrabro priključio u startnu zonu i čekao taj trenutak, da utrka u cijelom svijetu napokon krene.

Zaista svaka čast svim natjecateljima, kako onima koji su trčali, tako i onima koji su sudjelovali u kolicima kao ja. Odlučio sam da ću ići potpuno samostalno i nisam htio da mi netko pomaže gurajući me, nosile su me moje ruke i euforija te sam uspio doći do 4,5 kilometra dok me nije ulovio takozvani “Catcher car”, govori nam Velimir dodajući kako je na prvoj uzbrdici, unatoč brojnim pripremama za druga natjecanja, vodio tešku muku, no njegova ramena su ipak i to izdržala!

Nadam se da ću se i sljedeće godine vratiti, ovisno o tome kakav će mi biti raspored s pripremama. Želim ponovno doći i želim nadmašiti tih 4,5 kilometra jer znam da to i mogu, zaključuje Velimir, a mi mu čestitamo na hvalevrijednom angažmanu i odličnoj kilometraži.

Foto: Velimir Šandor

Privatna arhiva

Comments

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Loading…

0

Što misliš?

Napisao Emily Nović