NK Kurilovec u jesenskoj polusezoni prvenstva 3. HNL Središte u 2021./2022.

Amaterski nogometni klubovi odigrali su svoje jesenske polusezone sa više ili manje uspjeha i sad se igrači, a uprave planiraju i analiziraju što se napravilo dobro, što se moglo bolje. NK Kurilovec, član 3. HNL Središte je u 17 utakmica postigao 5 pobjeda, 6 puta odigrao neriješeno i 6 puta bio je poražen. Napadači su postigli 23, a obrana primila 20 golova, osvojen je 21 bod što je bilo dovoljno za 12. poziciju.

A mi smo posjetili našeg trećeligaša NK Kurilovec i porazgovarali s predsjednikom Draženom Vujnovićem kao i trenerom seniorske ekipe Senadom Harambašićem. Vjerujemo da su svima još u sjećanju događanja u i oko NK Kurilovca iz proljeća i ljeta ove godine, pa smo osim o rezultatima na kraju ove polusezone, malo popričali i o tim zbivanjima. Evo što su nam rekli gospoda Dražen Vujnović i Senad Harambašić:

Gospodine predsjedniče, dobar Vam dan. Hvala što ste pristali samnom i čitateljima portala “V’Gradu” podijeliti događanja u NK Kurilovcu tijekom ove, 2021. godine. Sjećamo se da je u prošloj sezoni Kurilovec bio na vrhu ljestvice, pa je najprije došlo do odlaska Perice Vidaka i nekolicine igrača i dolaska Marka Pancirova za trenera, pa je onda pred kraj prvenstva promijenjen i trener Pancirov i postavljen Tihomir Pereković. Uspjeli ste ostati treći, a nakon prvenstva došlo je i do raskida suradnje sa HNK Goricom. Što se točno dogodilo?

Da, točno je to što ste naveli i točno je da je ova godina bila prilično turbulentna, od vrha ljestvice do raskida suradnje sa HNK Goricom i odlaska velikog broja igrača, pa smo u novu sezonu 2021./2022. bili prisiljeni krenuti praktički od nule. Proljetos i ljetos nije bilo lako, promjene su se događale svaki dan, a mi smo uspjeli biti mirni (barem prema vani!), stavili smo glave skupa i odlučili postaviti Senada Harambašića, voditelja omladinske škole, na mjesto trenera seniorske ekipe te smo krenuli u potragu za igračima. Zbog cjelokupne situacije, određeni broj igrača Kurilovca dogovorio je angažmane u drugim klubovima, tako da je svega pet igrača ostalo u klubu: Tolj, Bakula, Grdenić, Šarić i Beljan. K njima smo priključili nekoliko juniora, a uz pomoć Krešimira Marušića, Mladena Grgića i Branka Pavlice, ali i svojim vezama uspjeli smo kontaktirati i dovesti potrebni broj igrača. Radilo se uglavnom o mladim igračima, bez seniorskog iskustva.

U to vrijeme pričalo se i o ulaganju Amerikanaca u NK Kurilovec, što je izgledalo kao jedan od kamena spoticanja u odnosima sa HNK Goricom. Što se dogodilo?

Da, stječe se taj dojam, iako smo mi pokušavali upoznati predsjednika HNK Gorice Nenada Črnka o čemu se radi, ali njegove obveze tijekom Europskog nogometnog prvenstva onemogućile su taj susret, a kad se vratio, tada je već bilo kasno za razgovor o tome i on je te naše pregovore s Amerikancima shvatio kao naš propust i više nije bilo povratka. Mi smo tim ulagačima već na prvom sastanku rekli da imamo suradnju sa HNK Goricom, a u međuvremenu je i ta priča stala.

Gledajući ovako sa vremenske distance, nisam siguran da je ta cjelokupna suradnja bila iskrena i potpuna, jer mi smo bili na prvoj poziciji na ljestvici, pa da je bilo interesa, možda se mogao napraviti taj jedan iskorak prema drugoj ligi, gdje bi mladi igrači Gorice imali priliku za razvoj. Kurilovcu druga liga ne treba, teško da bi je mogli financijski pratiti. No, što je tu je, mi smo se ipak uspjeli oporaviti i doći tu gdje jesmo. Naravno, HNK Gorica je u vrijeme dok je suradnja postojala, brinula o stručnom stožeru, a i nekoliko igrača iz Gorice igralo je u dresu Kurilovca. Ne mogu reći da taj dio nije funkcionirao.

Dobro, vratimo se nogometu. Kurilovec je ostao treći na kraju prošlog prvenstva, iako nije bilo lako. Sad je gotova polusezona, jeste li zadovoljni postignutim? Što je razlog da neki iskusniji igrač nije odlučio igrati u Kurilovcu?

Gledajte, sad kad je prvenstvo gotovo, mogu reći da moramo biti zadovoljni. Pogotovo ako znamo da je početak priprema bio odgođen za tjedan dana zbog nedovoljnog broja igrača, jer je još uvijek trajao proces njihovog odabira. A kad sada gledamo, možemo reći da smo u svim utakmicama prvenstva bili konkurentni, iako smo sigurno jedna od najmlađih ekipa, ako ne i najmlađa.

Što se tiče iskusnijih igrača, smatram da je tadašnja loša situacija u klubu dovela do određenog nepovjerenja prema stanju u klubu, pa se igrači baš i nisu odlučivali na dolazak k nama. Jedini koji smo vjerovali u dobru budućnost bili smo trener Harambašić i ja, uz još nekoliko bližih suradnika.

Stanje infrastrukture?

Što se tiče infrastrukture, teško je očekivati da Kurilovec samostalno napravi neki iskorak na bolje, tu će nam trebati pomoć Grada. Ako uzmemo u obzir da je aktivno 12 ekipa svih uzrasta, da 270-ero djece trenira i igra u mlađim kategorijama, da su teren koristili i igrači Lukavca, onda možete razumjeti kolika naprezanja su trpili tereni. Ovdje moram naglasiti da nam je Grad Velika Gorica sredinom rujna pomogao u saniranju glavnog terena i vjerujemo da to tada nije napravljeno, teško da bi teren izdržao. Zahvaljujem Gradu na razumijevanju i pomoći.

O igračima i stanju u prvoj postavi najviše zna trener i sportski direktor NK Kurilovca, gospodin Senad Harambašić, pa smo i njega pitali o tim danima kad se stvarala nova ekipa Kurilovca, ali i o rezultatima na kraju jesenskog dijela prvenstva.

Gospodine Harambašiću, prihvatili ste se uloge trenera u teškim trenucima za Kurilovec. Kako je tekao odabir igrača i početak od nule?

Odmah na početku želim naglasiti da sam ja u Kurilovcu već 20 godina, uz dva mala prekida, pa mi je Kurilovec kao drugi dom. A što se tiče ljetne situacije, prvenstveno zbog predsjednika Dražena Vujnovića i predsjednika Nadzornog odbora Stepanića, odlučio sam prihvatiti se posla. Najprije smo sjeli nas trojica i odlučili šutjeti i raditi. Nismo mogli prepustiti klub slučaju ili odlasku u krivom smjeru, jer u Kurilovcu trenira 270-ero djece, što u Kurilovec dovodi i preko 500 roditelja, tu je 14 trenera mladeži, tu je jedna nogometna tradicija i zato sam se opredijelio za ovu ulogu. Gledali smo napraviti sve pozitivno za klub i vjerovali smo u stvaranje konkurentne ekipe. Nije bilo lako, morali smo se osloniti na svoje kapacitete, svi su nam proricali lošu budućnost, a sve to nas je dodatno motiviralo. Oformili smo stožer gdje su uz mene još Dinko Livada, kondicijski trener, Tihomir Pereković, trener vratara i Željko Desput, predstavnik kluba. Išli smo utakmicu po utakmicu, kolo po kolo. A tu su još i Nenad Vlahovac zvan Gedžo, Ivan Mihalić zvan Bašo, Marica Pejak i Zdenka Mikulin koji su svakodnevno dolazili na posao na sportskom objektu i to nam je bio dodatni motiv kad smo vidjeli koliko se i ti djelatnici trude da Kurilovec normalno funkcionira problemima usprkos. Pokazalo se da nam je to strpljenje pomoglo i vratilo nam se dobrim rezultatima.

Igrači su odlazili i dolazili, otpadali iz konkurencije iz ovih ili onih razloga. Kakva je točno bila situacija?

Situacija s igračkim kadrom bila je specifična. Već je rečeno da je puno igrača odlučilo otići iz ovih ili onih razloga, a igrači iz Gorice vraćeni su u matični klub. Znalo nam se dogoditi da recimo, 10. srpnja dogovorimo sve s igračem, a već 12. srpnja on ipak odlazi. Bilo je tu razgovora i s našim bivšim igračima, ali i igračima iz drugih klubova, da bi tek u zadnja 2 tjedna prije početka prvenstva uspjeli dovesti Radoša, kao iskusnijeg igrača. Musa je počeo igranjem na mjestu stopera i slično. Krenuli smo i sa 6 juniora u – neizvjesnost. To se kasnije pokazalo kao jako teško, ali kad su Kušec, Saiti, Knežić i Župetić ipak odlučili doći k nama, stanje s igračima malo se popravilo. U konačnici gledajući, mogu reći da nije bilo lako, ali ipak se s početkom prvenstva stanje stabiliziralo.

Kako ste Vi kao trener na kraju zadovoljni postignutim? Kako su igrači prihvatili Vaš pristup treniranju i utakmicama? Koliko ste treninga imali i kakav je odnos igrača prema Vašem načinu rada?

Moram priznati da su se stvari popravljale iz utakmice u utakmicu. Počeli smo sa primjenom discipline u igri, fokusirali se na igru u fazi obrane, kompaktnost, borbenost i to smo uspjeli uigrati kroz prva 4 kola. Poraz i 3 remija doveli su nas do zaključka da smo tvrda ekipa, ali da nam je problem postizanje gola, pa smo krenuli stvarati igru prema napadu. Stvoriti prilike i davati golove, nije jednostavno. Ali, polako se i taj dio popravljao i nakon nekog vremena to se i vidjelo. Stvarali smo dosta prilika iako nismo uvijek pobjeđivali. Pojavio se tu problem s načinom igre i terenima koji su postali mekaniji s kišama, možda smo tu malo zakasnili s reakcijom, ali ipak ne smatram to velikim problemom. Ekipa se izgradila u kontinuitetu nekih igrača, prvenstveno nositelja igre Završkog i Radoša u obrani i sa Grdenićem na desnom boku, dok je Popović najveće pozitivno iznenađenje, Musa je puno napredovao u igri i od stopera došao do veznog, Resler je napravio veliki pomak, pa Bakula i Selman, Tolj je dao što sam očekivao.

Proširen nam je i roster, preživjeli smo nekoliko rotacija neigranja zbog žutih kartona i mislim da moramo biti zadovoljni postignutim i jedino bih za utakmicu protiv Trešnjevke rekao da je kiks, više zbog moje procjene donesene neposredno pred utakmicu, nego zbog igračkih grešaka. Napomenuo bih i dvije odlične utakmice, protiv Lukavca kada smo bili dominantni 80 minuta i usprkos “blackoutu” od nekih 10 minuta uspjeli smo pobijediti, te protiv Mladosti iz Petrinje kada smo u nogometnoj rapsodiji postigli 7 golova.

Kao trener pokušavam da me igrači “dožive”, jer igrač mora biti uvjeren u ono što radi na treningu i vjerovati da će mu se to kasnije vratiti na utakmici. Mi nismo prošli pripreme kakve bi trećeligaš trebao proći, zbog svih gore navedenih razloga. Ukupno smo odradili oko 80 treninga, a sa utakmicama je to oko 100 aktivnosti ove jeseni. A nismo se poznavali, trebalo je tu napraviti koheziju ekipe, upoznavanje svih, prilagodbu na zahtjeve ekipe i vjerujem da tek na proljeće možemo očekivati pravi rezultat.

Razmišljate li o pojačanjima za proljetni dio prvenstva?

Najveće pojačanje bit će oporavljeni Mijo Šarić, koji nije igrao zbog ozljede i operacije koljena. Također, razmišljamo o dovođenju jednog dobrog i iskusnog veznog igrača, a što se tiče možebitnih odlazaka, moj je princip da svakom igraču u četiri oka kažem što sam očekivao i kako sam vidio njegov doprinos tome, a za sada nema najave da bi netko otišao.

Planovi za proljeće?

Kako trenutno stvari stoje, prva 3 kluba idu u jedinstvenu 3. ligu, a zadnji ispada, što znači da svako mjesto između 4. i 17. jednako vrijedi. Naravno, dat ćemo sve da budemo što više, a vjerujem da će i igrači uz uživanje u igri i ozbiljni pristup doprinijeti tome te da ćemo svi skupa na kraju biti zadovoljni onime što ćemo napraviti u sezoni.

Malo o omladinskoj školi NK Kurilovca i stanju s omladinskim pogonima diljem Turopolja. Koliko selekcija ima u NK Kurilovcu i kako komentirate koncentraciju mladeži u nekim centrima, a istovremeno nedostatak mlađih kategorija neophodnih za igranje u određenim natjecanjima nekih klubova? Ima li rješenja za taj problem?

U NK Kurilovcu u natjecanju imamo 12 selekcija, juniore i kadete, po dvije ekipe starijih i mlađih pionira, po 3 ekipe prstića i limača, poseban trening za vratare, kondicijskog trenera za sve njih. Uključeno je 270 djece, a o njima brine, kao što sam rekao, 14 trenera. Što se tiče Kurilovca, Kurilovec je gradska četvrt i samim time velik broj djece gravitira prema nama, ali važno je da se djeci nešto i ponudi. Mi ne trebamo toliki broj djece samo za NK Kurilovec, a i sada surađujemo sa NK Meštricom i NK Odrom, a spremni smo bili pomoći i drugim klubovima. Vjerujem da bi se mogao i trebao napraviti program rada u Turopolju i sve bi bilo jednostavnije za organizaciju natjecanja mlađih kategorija.

Što se tiče omladinskih škola i kategorija diljem Turopolja, smatram da bi ZŠU VG morala malo više poraditi na tome, a moja je ideja da se Turopolje podijeli na regije gdje bi trebalo zaposliti profesionalne trenere i gdje djeca ne bi bila klupski opredijeljena, već bi ih treneri morali “doživljavati” kao djecu kojoj treba osigurati natjecanje. Tada bi i djeca i roditelji, ali i klubovi bili zadovoljni i mogli bi se natjecati i napredovati.

U svakom slučaju, smatram da rješenje postoji, ali o tome odluke ne donosi ni Kurilovec ni Senad Harambašić.

Za kraj intervjua?

Predsjednik Dražen Vujnović:

Na kraju ocjenjujem cijelu godinu, a posebno ovu polusezonu uspješnom, jer ipak je stvorena nova, konkurenta ekipa za natjecanje u 3. HNL, a na kraju krajeva, u Kurilovcu se i prije uvijek nešto događalo. Mi smo tu da nastavimo s radom, a kako je rekao prvi predsjednik Franjo Odrčić: “Nas ne bu, ali Kurilovec bu navek tu!” i moramo nastaviti raditi da tako i bude.

Trener Senad Harambašić:

Iskoristio bih ovu priliku i zahvalio se svima koji su ovu kurilovečku obitelj zadržali jakom, i omogućili da Kurilovec izdrži sve udarce i pokaže kompaktnost. A svim sportašima, nogometašima i vrijednim djelatnicima Kurilovca, ali i ostalih klubova želim puno sreće i zdravlja u Novoj godini i neka sve bude u sportskom duhu, jer je onda sve lakše prihvatiti.

Tako su govorili gospoda Vujnović i Harambašić iz NK Kurilovca. Nama preostaje jedino da im se zahvalimo na njihovom vremenu i volji da podijele svoja razmišljanja i iskustva sa nama te da im poželimo još puno uspjeha i u privatnom, ali i u sportskom životu.