Zašto (i otkad) slavimo Praznik rada?

Praznik rada, koji se svake godine obilježava 1. svibnja, jedan je od najvažnijih međunarodnih praznika posvećenih radnicima i njihovim pravima. Iako se danas često slavi uz roštilj, druženje i slobodan dan, njegovo porijeklo seže u 19. stoljeće i tešku borbu za osnovna radna prava – posebice osmosatno radno vrijeme.

Povijesna pozadina: krvavi početci u Chicagu

Praznik rada ima korijene u radničkom prosvjedu održanom 1. svibnja 1886. godine u Chicagu, gdje su deseci tisuća radnika tražili uvođenje osmosatnog radnog vremena – u ono doba, većina je radila 12 do 16 sati dnevno, bez prava na odmor, bolovanje ili sigurnost na radnom mjestu.

Prosvjedi su trajali nekoliko dana, a kulminirali su 4. svibnja kada je na skupu na trgu Haymarket došlo do eksplozije bombe i policijskog nasilja. Poginulo je više ljudi, a osam radničkih vođa bilo je osuđeno – neki i pogubljeni – unatoč nedostatku dokaza o krivnji. Taj događaj, poznat kao Haymarketski masakr, duboko je utjecao na radnički pokret diljem svijeta.

Tri godine kasnije, 1889. godine, Druga internacionala – međunarodno okupljanje socijalističkih i radničkih organizacija – proglasila je 1. svibnja Međunarodnim danom rada u znak sjećanja na pale radnike i nastavak borbe za radnička prava.

Praznik rada u Hrvatskoj

U Hrvatskoj se Praznik rada počeo obilježavati početkom 20. stoljeća, a tijekom socijalističkog razdoblja dobiva i službeni državni status, s velikim javnim proslavama, govorima i kulturnim događanjima. Nakon osamostaljenja Hrvatske, 1. svibnja zadržao je status državnog praznika, ali je fokus s političke borbe prešao na društveni i kulturni karakter.

Danas: između borbe i slavlja

Iako se Praznik rada danas često doživljava kao dan odmora i druženja, njegova je poruka i dalje aktualna. Nesigurni oblici zapošljavanja, rad na određeno vrijeme, prekovremeni sati bez naknade, niska plaća i neadekvatna zaštita na radu problemi su s kojima se i dalje suočavaju brojni radnici – kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj.

Upravo zato, 1. svibnja nije samo dan sjećanja na prošle borbe, već i poziv na djelovanje – jer prava koja su izborena u prošlosti ne mogu se uzimati zdravo za gotovo.