Zlatan Sever
Vrućina koja je počela već u prvoj polovici svibnja nije smetala učenicima i učiteljicama četvrtih razreda OŠ “Nikole Hribara” iz Velike Gorice da u sklopu terenske nastave iz predmeta Prirode i društva posjete Spomen park 153. brigade HV u Velikoj Buni. A to se poklopilo s posjetom Spomen parku i pisca ovih redaka.
U prostoru “Spomen parka 153. br HV”, dočekao ih je gospodin Ivan Zagorac i gospođa Ankica Paljević, članovi Udruge pripadnika 153. br HV koja brine o ovom prostoru, kao domaćini ove posjete koja je, kao i svaka druga posjeta ovom parku, počela u zgradi gdje su izložene fotografije iz vremena Domovinskog rata, lako naoružanje pripadnika brigade, a prikazan je i film o ratnom putu brigade. Naravno, u jednom dijelu zgrade Spomen doma, prikazane su slike s imenima poginulih pripadnika brigade, ali i ostalih poginulih Velikogoričana koji su poginuli tijekom Domovinskog rata. Neka im je vječna slava!
Nakon nekoliko fotografija u dvorani koje su učiteljice napravile s mobitelima svojih učenika, za uspomenu na posjetu, krenulo se u obilazak izloženih eksponata, počevši od višecijevnog bacača raketa, pa preko protuzrakoplovnog topa 40 mm do haubice 203 mm sa vučnim vozilom. Nakon ovog topničkog oruđa, djeca su stigla do minobacača preko bestrzajnog topa, sve do “male” haubice od 105 mm. Naravno, djeca su imala i mnogo pitanja na koje su gospođa Paljević i gospodin Zagorec strpljivo odgovarali, iako se znalo dogoditi da je i nekoliko pitanja postavljeno istovremeno, ali niti jedno nije ostalo neodgovoreno. Vrućini unatoč!
Kako je bilo i za očekivati, najviše pitanja bilo je o zrakoplovu MIG-21 “evidencijskog broja” 153, o tome koliko je težak, kako je postavljen na nosač, kakvo ima naoružanje, što mu se to vidi ispod krila, kojom brzinom leti… More pitanja, a nigdje pilota, ali zato je tu opet bila gospođa Paljević i gospodin Zagorac koji su izvlačili odgovore iz svojih tajnih pretinaca, sve da bi djeca bila zadovoljna.
Hodajući od eksponata zrakoplova Mig-21 prema tenku, uspio sam porazgovarati s jednom od učiteljica koje su bile u pratnji djece. Učiteljica Andreja Tikvić, koja je s djecom na terenskoj nastavi u Spomen parku 153. br HV, Slavonka koja je nakon studija ostala u Zagrebu, ali koja je odrastala u vrijeme rata u Slavoniji i koju su sadašnje slike rata u Ukrajini vratile u Slavoniju ’90-ih… Evo što mi je rekla:
“Jutarnji turnus također je danas imao terensku nastavu, a sad su tu kolegica Marina Marčec, Vlasta Godinić, asistentica Nikolina Antolović i ja. Dovele smo ukupno 57-ero djece, dok ih je u jutarnjem turnusu bilo oko 90. U skladu s Planom i programom nastave za četvrte razrede iz Prirode i društva o Domovinskom ratu, ovakva terenska nastava planirana je kako bi učenici mogli čuti i vidjeti svjedočenja o ratu iz prve ruke, od ljudi koji su bili sudionici rata, a ovaj Spomen park je pravo mjesto za to. Koliko možemo vidjeti na licima djece i njihovom ponašanju, čini mi se da su oduševljeni. Još tijekom nastave kad smo obrađivali ovu temu, moji učenici su bili jako zainteresirani, a ovdje su prepuni pitanja i ponosni su kad znaju odgovor na neko pitanje. Čini mi se da vole znati hrvatsku povijest i mislim da je jako pohvalno što imamo ovakve Spomen parkove i moramo ih nastaviti održavati i u budućnosti. Moram se pohvaliti da je moja učenica Tena Bošnjak bila pobjednica na likovnom natječaju 153. brigade početkom godine. Ponosna sam na nju, kao što je i ona ponosna na svoj uspjeh. Na kraju mogu reći da ćemo na završnim sjednicama preporučiti da se ovakva terenska nastava i posjet Spomen parku 153. br HV nastave i u budućnosti.”
Istovremeno dok je trajao moj razgovor s učiteljicom Andrejom, a uz lagano penjanje po protuzrakoplovnom topu Praga 30/2 mm i po borbenom oklopnom vozilu (BOV-3) s topom 20/3 mm, neki trčeći (djeca) a neki polako (učiteljice i pratitelji), stigli smo i do zadnjeg eksponata, tenka T-55 koji je začas, naravno bio načičkan veselim penjačima i najednom kao da je oživio, kao da pripovijeda o ratu i ratnim strahotama koje ne donose ništa dobro i kao da govori djeci da nikad ne zaborave zašto i komu u čast je ovaj Spomen park napravljen i na što treba podsjećati njihovu, ali sve generacije koje dolaze. Neka se sjete svojih djedova i baka, možda i roditelja koji su imali nesreću i bili sudionici rata i neka čuvaju uspomenu na sve one koji su se borili, a pogotovo na one koji su dali svoje živote za ovo što sada imamo. Nekoliko fotografija na i oko tenka bilo je završni događaj prije povratka u zgradu Spomen doma i kratki odmor uz napolitanke, bombone i vodu. Naravno, djeca su se odmah smjestila u hlad, izvadila svoje sendviče, čipseve i slične proizvode, sokove i vodu i uz žamor i smijeh prepričavali ovu kratku šetnju stazom Spomen parka i eksponatima.
A gospođa Paljević i gospodin Zagorac zajedno s učiteljicama malo su sjeli i popričali prije nego je udobni, klimatizirani autobus stigao po njih i odvezao ih u školu. Za to vrijeme je pisac ovih redaka malo popričao s djecom koja su bila oduševljena viđenim, neki su ovdje prvi puta, neki su bili s roditeljima ili djedama i bakama, nekima su roditelji ili djedovi bili aktivni sudionici Domovinskog rata, ne samo kao pripadnici 153. brigade, ali razgovaraju o tome kod svojih kuća s ostalim ukućanima. A kao što je učiteljica Andreja rekla, Tena Bošnjak bila je i pobjednica natjecanja u crtanju iz tematike Domovinskog rata…
Kad je autobus nestao s vidika, gospođa Paljević polako je pospremila sve sa stola, gospodin Zagorac isključio je razglas i nakon prilično napornog dana počeo se spremati prema svom domu. Gospodin Ivan Zagorac, inače je i predsjednik Udruge pripadnika 153. brigade HV – Velika Gorica, a rekao je da ih čeka naporan raspored do kraja školske godine, a da će se slično nastaviti i u jesen, jer su škole Velike Gorice, županije Zagrebačke, ali i nekih drugih županija izrazile želju za posjetom. A, kako je rekao, vrata su svima otvorena i neka dođu i vide kako je stvarana slobodna Hrvatska jer o tome treba pričati mladima i osigurati da sjećanje na Domovinski rat i 153. velikogoričku brigadu HV ne izblijedi…
Comments
Loading…