Mraclinka Jasna o uskrsnim običajima Turopolja, tko je u vašoj obitelji bio “šleputek”?

Veliki tjedan za vjernike ima posebnu važnost jer kroz trodnevlje vazmenog bdijenja idemo ususret najvećem kršćanskom blagdanu, Uskrsu. Velikim četvrtkom počinje trodnevlje vazmenog bdijenja, a time završava korizmeno vrijeme. Kako bismo saznali stare uskrsne običaje Turopolja, razgovarali smo s Mraclinkom, gospođom Jasnom Čunović.

– U našoj župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini liturgijsko slavlje počinje u 18 sati. U ostalim kapelama nema misa. Toga dana sjećamo se Isusove posljednje večere s njegovim učenicima prije njegove smrti na križu. Crkvena zvona tada zazvone sok se pjeva “Slava”. Nakon toga, sve utihne te tako ostaje do Slave na Veliku subotu. Isto tako, nekada se u crkvama zvonilo ručno, stoga su se užad kojom bi inače povlačila zvona podvezala, govori nam gospođa Čunović.

Na Veliki petak nisu se radili teški poslovi, pogotovo ne na polju ili u vrtu jer se po običaju tada zemlja ne dira, zemlja je u tom periodu “ranjena i žalosna jer je Isus u grobu”. Taj dan tradicionalno predstavlja dan kada se prisjećamo Isusove muke, raspeća i smrti na križu, a taj dan obilježen je strogim postom i nemrsom. To podrazumijeva da se samo jednom tijekom dana smije najesti do sitost te, naravno, ne konzumira meso.

– U sjećanju su mi ostale uspomene iz djetinjstva kada je baka kuhala krumpir i grah. Dio graha je ostao u vodi u kojoj se i kuhao. Pritom bi se dodalo malo soli, octa i ulja. To je bilo napravljeno kao varivo. U procijeđeni grah baka bi stavila ulje, ocat i narezala bi luk. Krumpir se onda jeo na isti način. Djeca su jela i kuhana jaja, a za doručak se pojela šnita kruha te šalica čaja. Za večeru bi se jelo identično kao i za doručak, a moram priznati da nam tada zaista ništa nije nedostajalo, štoviše bili smo puno sretniji, govori nam Mraclinka Jasna Čunović.

Žene su nosile crninu, a ogledala su se prekrivala bijelim plahtama

Po pitanju odjeće, na Veliki petak žene su nosile crninu kako bi predstavile svoje žalovanje. Nije se slušala glazba, a ogledala u kućama bila su prekrivena bijelom plahtom. Obredi Velikog petka vrlo su emotivni, a posebice čitanje Isusove muke te klanjanje Njegovom raspetom tijelu. U crkvi tada vlada tišina i svatko je u svojim mislima.

Čuvanje Isusovog groba

Kako nam govori gospođa Čunović, čuvanje Isusovog groba te smjena počasne straže osobito je dojmljiv običaj. Začetnici tog običaja bili su članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Mraclin, no taj običaj prihvatili su i okolni DVD-ovi. U počasnoj straži imala je čast biti i naša sugovornica koja dodaje kako joj se taj običaj posebno dojmio.

Čuvanje  Isusovog groba počinje na Veliki petak i završava na Veliku subotu, nakon mise Uskrsnuća. Tada polako već počinje druga priča, na Veliku subotu kuha se šunka, peče gibanica, orehnjača ili makovnjača, kuhaju se jaja i priprema tradicionalna hrana koja bi se onda u 15 sati u našoj kapeli sv. Vida nosila na blagoslov.

Izrada zečjih gnijezda u vrtu

Pisanice su izrađivala djeca sa svojim majkama, a koristili su se razni motivi vezani uz Uskrs, od cvijeća pa sve do zečeva i pilića, no ono što je našu sugovornicu posebno veselilo u djetinjstvu je izraza zečjih gnijezda sa slatkišima:

– Majka je, za brata i mene, u vrtu našeg doma napravila gnijezda od slame, a onda bi u njih stavila pisanice i male čokoladice. Tada smo mi, još kao djeca, išli tražiti slatkiše po vrtu koje je u gnijezdo donio zeko, iako mi već tada nismo u to u potpunosti vjerovali, govori nam gospođa Čunović.

Onaj koji prvi ustane je pisanica, a onaj posljednji je šleputek

Obilježavanje samog Uskrsa u Turopolju nije znatno drugačije no što je to u drugim krajevima. Za razliku od Posavine gdje se pali krijes, Turopoljci taj običaj ipak izostavljaju.

– Misa Uskrsnuća nekada bila u ponoć, dok danas ona u našoj župnoj crkvi počinje u 20 sati. Crkva je tada puna vjernika, a kada se zapjeva “Slava”, tada zazvone i crkvena zvona te se pjeva “Kraljice Neba raduj se”. Na sam Uskrs ujutro, ustajala bih vrlo rano jer je kod nas bio običaj da je onaj tko prvi ustane pisanica, a onaj tko ustane posljednji je “šleputek”, odnosno pokvareno jaje ili mućak. Osim što sam bila jako radosna oko obilježavanja Uskrsa, imala sam dodatnu motivaciju za ranim ustajanjem jer bih uvijek dobila nove cipelice i haljinu koju sam onda ponosno nosila na jutarnju misu, dodaje Čunović.

Nakon svete mise vjernici Turopolja upućuju se svojim domovima gdje će tradicionalno objedovati blagoslovljen doručak, a pritom je iznimno bilo bitno da vam mrvice ne padaju na pod jer je ipak bila riječ o hrani koja je blagoslovljena. Međutim, ako je koja mrvica ipak pronašla svoj put do tla, one se nisu bacale u smeće, već u peć kako bi izgorjele. Na posljetku, nakon Uskrsa, uslijedio bi Uskrsni ponedjeljak koji je predodređen za druženje s obitelji, prijateljima i provođenje vremena u zajedništvu, miru i ljubavi.