Oni nisu obični policajci, oni su gorički junaci koji u Policijskoj postaji Velika Gorica djeluju od 1991. godine

Jutros smo posjetili Policijsku postaju Velika Gorica kako bismo porazgovarali i ispratili u zasluženu mirovinu dvojicu goričkih junaka koji na širem području našeg grada djeluju još od davne 1991. godine. Oni su Karlo Silađi i Željko Arambašić, a podijelili su razne događaje koji su obilježili njihovu dugu karijeru. Od podrške, motivacije pa sve do smrtnih slučajeva, prijetnji po život i drugih opasnosti, samo su dio onoga kroz što su prošli.

Karlo Silađi policijski je službenik koji u Policijskoj postaji Velika Gorica djeluje još od 1991. godine. Odlazak u zasluženu mirovinu podijelio je s nama, a do tada bio je vođa sektora u PP Velika Gorica. Kako nam govori gospodin Karlo, koji inače stanuje u Donjoj Lomnici, posao u policiji nije samo običan posao. Tu se provode lijepi, tužni i teški trenutci, a  ostali policijski službenici postaju obitelj, a ne samo kolege.

-Ratni period sasvim je druga priča od današnjice, a što se tiče samoga posla, rekao sam mnogo puta, ovi ljudi koji su me ovdje okruživali, postali su moja druga obitelj. Želim se svim svojim kolegama i kolegicama zahvaliti, a bez obzira na moj odlazak u mirovinu, mi ćemo se nastaviti  viđati i družiti, govori nam umirovljeni policijski službenik koji nam otkriva da će unatoč tome što odlazi u mirovinu i dalje voditi aktivan način života.

Kao neke od događaje iz policijskog posla, govori nam, mogao bi izdvojiti mnoštvo smiješnih i tužnih događaja, ali na jedan događaj je posebno ponosan.

-Sjećam se jednog slučaja, trebalo je doći do rušenja kuće jedne obitelji, međutim zahvaljujući mojem miješanju u situaciju, uspjeli smo se izboriti za to da ta obitelj ostane u svojem domu u kojem i dalje stanuje, govori nam.

Drugi umirovljeni policijski službenik je Željko Arambašić koji je policajac od travnja, također 1991. godine, a nakon što je bio u specijalnoj policiji, u Veliku Goricu dolazi u srpnju 1991. godine obnašajući sve djelatnosti.

Iz svoje dugogodišnje karijere izdvojio je jedan događaj koji mu se posebno urezao u pamćenje, a dogodio se tijekom Domovinskog rata.

-Tijekom rata bili smo izloženi velikoj opasnosti. Jednom prilikom upućen sam na intervenciju nakon što smo dobili dojavu da je u goričkom kafiću ranjena ženska osoba. Nas šestero došli smo u kafić i zatekli smo osobu koja je pucala iz pištolja, koja mi je onda isti taj pištolj prislonila na čelo nakon što sam mu prišao da ga legitimiram. Repetirao je pištolj dok je metak bio u cijevi, no njegov kolega je smirio situaciju. Kolega i ja smo izašli iz kafića i obavijestili šefa policije kako je ovdje riječ o hrvatskim vojnicima na što je došla tadašnja vojna policija, govori nam Željko i dodaje kako je tom prilikom došlo do pucnjave, a u tom događaju jedna osoba je i smrtno stradala.

Gospodin Željko je čak triput nagrađen od strane Ministarstva, a složio se s kolegom Karlom Silađijem kako je ovdje riječ o jednom vrlo teškom i nezahvalnom poslu, koji ipak na koncu vrati sve ono potrebno kada je čovjeku najteže. Prijateljstvo, podrška i motivacija koju si policijski službenici međusobno pružaju ipak nema svoju cijenu.

Obojica umirovljenih policajaca kao najgori radni period jednoglasno izdvajaju ratni period kada je na ulicama, domovima i raznim objektima bilo zaista svega, no također su se složili kako su svoje dugogodišnje djelovanje ciljano posvetili Velikoj Gorici, u kojoj će ostati i kao umirovljenici.