in ,

Marko Pancirov: Ne budim se ujutro da bih bio drugi…

Trener Kurilovca govori o svom dolasku u klub, radu, rezultatima, amaterskom nogometu i još nekim temama

Marko Pancirov, trener NK Kurilovec

Gospodine Pancirov, pozdravljam Vas na početku ovog intervjua. Prije nešto više od 3 mjeseca dali ste mi intervju nakon što ste napustili trenersku stolicu NK Mraclina, uspješnog člana Jedinstvene županijske lige. U međuvremenu ste preuzeli trećeligaša iz Kurilovca, NK Kurilovec, kojeg je pak, napustio višegodišnji trener Perica Vidak. K tome, pet je standardnih prvotimaca Kurilovca odlučilo zamijeniti crveni dres za neke druge boje dresova. Mnogi su bili malo iznenađeni postavljanjem Vas na mjesto trenera Kurilovca, ali uvodni dio u proljetnu sezonu 3. HNL Središte razuvjerio je “nevjerne Tome” u svezi Vaših mogućnosti. Nakon 4 odigrane utakmice (jedna zaostala iz jesenskog dijela prvenstva i tri redovna kola proljetnog dijela) ostvarili ste 4 pobjede, od toga 3 na gostujućim terenima, te preuzeli vodstvo na tablici sa tri boda prednosti nad Jarunom. Čestitke na tome.

  1. Gospodine Pancirov, kako ste se odlučili preuzeti trećeligaša? Pretpostavljam da postoji razlika u kvaliteti nogometa, ali i organizaciji klubova (iako smatram Mraclin dobro organiziranim klubom!) u trećoj ili petoj ligi hrvatskog nogometa. Kako Vas je prihvatila Uprava, a kako igrači u Kurilovcu?

    Odluka o preuzimanju Kurilovca nije bila teška. Pružila mi se prilika raditi na višoj razini i prihvatio sam izazov. O usporedbi organizacije klubova ne bih, u svakoj sredini ima minusa i pluseva. Danas treba biti izuzetno zahvalan svakom čovjeku koji odluči raditi u nekom klubu. Mišljenja sam da je veći dio igrača i uprave sa nepovjerenjem doživjelo moje ustoličenje na klupu Kurilovca.

  2. Uvijek ste se ponosili igračima koji su igrali u Mraclinu tijekom Vašeg treniranja. Kakvo je Vaše viđenje, ima li u Mraclinu i/ili drugim petoligašima igrača koji bi mogli uspješno igrati 3. HNL?

    Osvrnut ću se samo na igrače Mraclina, njih najbolje poznajem. Po nogometnom znanju sigurno ima nekoliko igrača za 3.HNL! No, ti su dečki zaposleni, ne mogu redovito trenirati i s obzirom da dugo participiraju u niželigaškom nogometu, ušli su u taj ritam igre i možda bi ih bilo teško sada resetirati i prilagoditi na brži i zahtjevniji nogomet.

  3. Kao što sam spomenuo, nakon odlaska Vašeg prethodnika s mjesta šefa struke u Kurilovcu, pet igrača je iz raznoraznih razloga napustilo Kurilovec. Kako ste to prihvatili, jeste li se zabrinuli zbog toga? Kako ste ih zamijenili, koji su igrači došli u Kurilovec? Jeste li zadovoljni njihovim zalaganjem, treniranjem i igrama?

    Nisam se posebno brinuo zbog odlaska igrača. Smatram to normalnom pojavom u sportu, svatko ide tamo gdje misli da će mu biti bolje. Nikada u životu nisam dobivao lagane zadatke i posložene ekipe i za mene je bio veliki izazov stvaranje nove ekipe. Klubu su pristupili Adžić, Tolj, Celčić, Dianežević, Lo Serigne, Cruz, Matijević i Maloku. Svi igrači rade u skladu sa svojim mogućnostima i nemam nikakve zamjerke na njihov rad i zalaganje.

    Marko Pancirov i Ivan Zagorac, pomoćni trener NK Kurilovca
  4. Svi se dobro sjećamo kakva je bila situacija s koronom, mjerama stožera i odgodama početka proljetnog dijela prvenstva. Kako ste zadovoljni provedenim pripremama, koliko ste utakmica odigrali i s kakvim rezultatima?

    Pripreme nisu odrađene na zamišljeni način. Možda je bilo lakše onim trenerima koji nisu mijenjali sredinu, ali nemam se pravo žaliti. Sretan sam što uopće igramo s obzirom na situaciju sa pandemijom. Odigrali smo 9 pripremnih utakmica, ostvarili smo 6 pobjeda, 2 poraza i jedan neriješen rezultat. No najbitnije od svega je da su svi igrači dobili priliku pokazati svoje nogometno umijeće.

  5. U prvenstvo ste startali kako se samo poželjeti može, četiri utakmice, četiri pobjede! Znam da uvijek težite boljem i višem, ali jesu li igrači ispunili sve Vaše zahtjeve koje ste stavili pred njih? Ima li još prostora za napredak u igri? Iako znam da ne volite isticati pojedince ispred kolektiva, svejedno Vas moram pitati koga bi izdvojili u ova prva četiri susreta, tko je “nosio” ekipu i pokazao se kao vođa ekipe?

    Za sada igrači ispunjavaju zahtjeve na očekivani i zadovoljavajući način s obzirom na zajedničko provedeno vrijeme i na mogućnost treniranja. Naravno da je prostor za napredak još uvijek slabo popunjen, ali siguran sam da će igrači kroz određeno vrijeme pohvatati sve moje zamisli. Optimizam temeljim na njihovim radnim navikama i nogometnoj inteligenciji. Naravno da je u utakmicama bilo igrača koji su odlučivali krajnji ishod tih utakmica, no te je pojedince izbacivala momčad. Kvaliteta igrača je takva da čovjek odluke svaki puta može biti netko drugi.

  6. U subotu, pred sam Uskrs, čeka Vas susret u Lučkom, protiv NK Lučkog kojeg vodi Vaš prethodnik na klupi Kurilovca, Perica Vidak. Što očekujete od te utakmice? Jeste li ih “snimili” i osmislili plan kako ih pobijediti?

    Naravno da ćemo se pripremiti za njih, kao i oni za nas. Očekujem kvalitetnu utakmicu, sastaju se dvije vrlo dobre ekipe, a cilj je samo jedan, vratiti se u Kurilovec sa tri boda!

  1. Prvenstvo je dugo, još je 14 utakmica pred Vama. Kurilovec, Jarun i Trnje odvojili su se od ostatka klubova i vjerojatno među ta tri kluba treba tražiti novog drugoligaša sljedeće sezone. Je li Kurilovec spreman za taj iskorak? Je li igrački kadar dovoljno “dug” za tako zahtjevno prvenstvo? Jesu li ostali preduvjeti za igranje u 2. HNL na zadovoljavajućoj razini? Je li Uprava spremna pratiti zahtjeve više lige?

    O spremnosti uprave u praćenju višeg ranga ne mogu govoriti, to je pitanje za njih. Koliko sam ja upoznat s tom temom, želja za ulaskom u viši rang postoji i Uprava je spremna ispuniti uvjete za dobivanje drugoligaške licence. Što se tiče igračkog kadra, smatram da njima iskustvo i svedemo li oscilacije u igri na minimum, imamo se pravo nadati da ćemo biti u konkurenciji za prvo mjesto do samog kraja.

    Marko Pancirov, trener Kurilovca, na utakmici Kurilovec – Segesta 2:1
  2. Toliko o Kurilovcu, sad malo o turopoljskom nogometu. Velika Gorica ima stabilnog i kvalitetnog prvoligaša, Kurilovec je stabilan i kvalitetan trećeligaš, u 4. HNL imamo dva predstavnika, također stabilna i u gornjem dijelu tablice (Lukavec i Gradići), u JŽNL igra šest klubova NS VG, u 1. ŽNL sedam i jedan u 2. ŽNL. Smatrate li da je gorički bazen dovoljan za toliki broj klubova i može li Grad Velika Gorica i NS VG pratiti kvalitetno sve klubove? Tijekom priprema za proljetni dio prvenstva, a zbog izuzetno lošeg vremena, turopoljski su klubovi igrali svoje prijateljske utakmice u Zagrebu, Sesvetskom Kraljevcu, Žerjavincu i ostalim terenima s umjetnom travom. Smatrate li da bi Velika Gorica trebala imati više od jednog terena s umjetnom travom na dobrobit svih klubova? U stvari, trebamo li uopće terene s umjetnom travom ili bi bilo bolje obnoviti postojeće, travnate terene?

    U današnje vrijeme je veliki problem sa mlađim uzrastima, čak i sa popunjavanjem seniorskih selekcija igračima sa našeg područja. Razlog tome je manji broj ljudi, dostupnost i interes za nekim drugim sportovima, nezainteresiranost igrača za igranjem nogometa na nižim razinama nakon neuspjeha u većim klubovima… Mislim da će biti sve teže i teže manjim klubovima, pogotovo sa djecom. Što se tiče terena, naravno da bi bilo odlično kada bi svi klubovi imali uvjete za rad i igranje utakmica u svim vremenskim uvjetima. Mislim da je naš Grad velika potpora cjelokupnom gradskom sportu, ne samo nogometu i vjerujem da će i u budućnosti raditi na poboljšanju uvjeta za rad svih nogometnih klubova.

  3. Dugo vremena ste bili trener mlađih kategorija u našem prvoligašu, imali ste prilike vidjeti kvalitetu mladih igrača. Stvaraju li nogometne škole u VG dovoljno mladih igrača, ako ne za 1. HNL, onda barem za treću i četvrtu, pa i niže lige? Mislite li da je trenutna organizacija nogometnih škola u Velikoj Gorici dobra? Kako gledate na činjenicu da gradski klubovi imaju po nekoliko ekipa istih uzrasta, a klubovi u okolici grada muku muče s brojem igrača u mlađim kategorijama, a bez njih se ne mogu natjecati.

    U moje je vrijeme bilo lakše stvarati igrače za top razine jer je bilo puno djece u nogometu. Iz kvantitete se svakako lakše dobije kvaliteta! Danas je to puno teže jer je manje djece, a i djeca sve imaju. Mi smo na neki način u nogometu vidjeli izlaz iz tunela, bili smo zainteresiraniji, nogomet nam je bio sve!!! Igrača za niže razine ima dovoljno, no problem je u njihovoj razočaranosti zbog neuspjeha na višoj razini i voljnog momenta za igranje nogometa iz ljubavi. Što se tiče organizacije škola nogometa, radio sam u ZNS-u i bilo bi dobro kad bi Grad mogao financirati profesionalce po uzoru na Zagreb. Osobno nisam za to da klubovi imaju u natjecanju po nekoliko ekipa istog uzrasta. Smatram da bi se igrači bolje razvijali u okolnim klubovima uz inzistiranje Grada da u klubovima rade profesionalci koji to svojim znanjem zaslužuju. Time bi stvarali više kvalitetnih igrača za sve nogometne razine, a automatski bi olakšali manjim klubovima da ispune uvjete za natjecanje u svojim ligama.

    Marko Pancirov aktivno sudjeluje u igri, na utakmici Kurilovec – Segesta 2:1
  4. Gospodine Pancirov, pred sam kraj, pitanje o Vama, o Vašem stilu rada. Kako bi se Vi opisali kao trenera?

    Tražim jako puno, pogotovo od boljih igrača. Nisam sklon ustupcima, mislim da znam prepoznati i cijeniti kvalitetu, ali ako je netko kvalitetan, neće kod mene imati popusta ili ću mu tepati i gladiti ga po glavici jer je dobar. Za mene su svi igrači sa kojima surađujem jednako vrijedni kao ljudi, a oni koji su kvalitetniji nogometaši, kvalitetnije ispunjavaju zahtjeve i imaju radne navike na visokoj razini, više igraju. Volim planirati igru i nastojim osposobiti svoje igrače da kroz igru dođemo do rezultata.

  1. U Velikom smo tjednu, Uskrs je pred vratima. U ime portala “V’Gradu” zahvaljujem Vam se na intervjuu, a Vama, Vašoj obitelji i NK Kurilovcu želimo puno blagoslova, sreće i uspjeha. Vaša riječ za kraj…

    Zahvaljujem na interesu i na lijepim željama za Uskrs te uzvraćam istom mjerom! Iako je danas nogomet veliki biznis, u kojem prevladavaju razni interesi, čak i na ovim nižim razinama, ta igra u meni izaziva golemo uzbuđenje! Živim od trenerskog posla, no najveća sreća i plaća za moj rad bi mi bila kada bih uspio zajedno sa svojim igračima donijeti veselje i osmijeh na lice svim ljudima kojima je klub u srcu! Sretan Uskrs!

Comments

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Loading…

0

Što misliš?

Napisao Zlatan Sever