Sportski intervju tjedna: Damir Milanović, trener NK Mraclina

Damir Milanović, trener je koji je na klupi NK Mracilina naslijedio Marka Pancirova, sadašnjeg trenera NK Kurilovec. NK Mraclin prošle se godine iz 1. Županijske lige plasirao u Jedinstvenu županijsku ligu i nakon 3-4 kola “aklimatizacije” na viši rang natjecanja, završio je jesenski dio prvenstva na odličnom 3. mjestu, napravivši niz od 8 uzastopnih pobjeda! A onda je “dirigentsku palicu Plavog orkestra” preuzeo Damir Milanović i nizu od 8 pobjeda, dodao i devetu. Nakon toga, Mraclin je gostovao kod lidera, NK Samobora gdje se “Parikožari” nisu uspjeli oduprijeti domaćinu. Nakon toga “pao” je i TOP u Mraclinu, ali i Stupnik u Stupniku. Mraclin je čvrsto na trećem mjestu i izgleda da mu plasman u ligu više ne može pobjeći, bez obzira na preostalih 12 kola do kraja prvenstva.

A tko je Damir Milanović trener Mraclina? Sigurno ga se oni malo stariji sjećaju kao prvoligaškog igrača, pomoćnog trenera Deanu Klafuriću na Cipru, ali i igrača Poleta iz Buševca… No, najbolje bi bilo da se Damir Milanović sam predstavi u ovom kratkom intervjuu za portal “V’Gradu”.

Gospodine Milanović, hvala što ste se odazvali mom pozivu za ovaj intervju. Molim Vas na početku da se predstavite čitateljstvu portala “V’Gradu”, kada ste i gdje rođeni, gdje ste igrali, gdje ste i koga trenirali, o Vašem “obiteljskom statusu”…

Rođen sam 19. srpnja 1982. godine u Zagrebu i kao vrlo mali zavolio sam nogomet. Kao dječačić, prošao sam nogometne škole NK Radnika (sadašnje HNK Gorice) i NK Hrvatskog dragovoljca, u Sigetu. Kao senior igrao sam u nekoliko hrvatskih klubova u različitim ligama: Hrvatski dragovoljac, Gorica i Segesta u 2. HNL, Udarnik Kurilovec u 3. i 4. HNL, Gradići 4. HNL i Polet u 5. rangu hrvatskog nogometa. Igrao sam i u inozemstvu, u Mađarskoj gdje sam sa FC Videotonom bio prvak Mađarske i igrao u europskim natjecanjima, a još sam igrao i u FC Tatabanya, također u Mađarskoj.

Trenerskim sam se poslom počeo baviti u HNK Gorici trenirajući uzrast U-17, a kao dio stožera Deana Klafurića, radio sam i u FC Etniko Axnas na Cipru.

Uz sve to, oženjen sam i živim u sretnom braku sa suprugom Suzanom i dvije kćerkice, Sarom (13) i Kiarom (8 godina).

Kako je došlo do Vašeg angažmana na klupu NK Mraclina? Je li to Vaše prvo samostalno treniranje seniorske ekipe?

U NK Mraclinu završio sam sasvim slučajno. Klub je napustio dotadašnji trener Pancirov, a ja sam bio bez angažmana, pa su se tu pojavili prijatelji s kojima smo u razgovoru došli do ideje da preuzmem NK Mraclin. I evo me tu, a sa sobom sam doveo i kondicijskog trenera Mario Škrablina, koji brine o fizičkoj pripremljenosti igrača.

NK Mraclin je prošle godine “ciljano” doveo neka pojačanja s ciljem ulaska u JŽNL, a izgleda da su ta pojačanja bila dovoljno kvalitetna da “prošeću” ligom i plasiraju se u 4. HNL. Jeste li zadovoljni igračkim kadrom koji Vas je dočekao u Mraclinu? Kako Vas je prihvatila svlačionica? Jeste li prihvatili igru “naslijeđenu” od Vašeg prethodnika ili ste mijenjali nešto u taktici igre i igračkoj postavi?

Ekipa koju sam zatekao u Mraclinu bila je jako dobra, kako na terenu tako i izvan njega, prava klapa. Zahvaljujući tome nisu bile potrebne neke promjene u igračkom kadru, nego samo nastaviti da tako kažem, “utabanim putem”.

Dakle, mogu reći da sam s igračkim kadrom jako zadovoljan, jedino nam možda fali koji mlađi igrač, ali za trenutni rang natjecanja imam odličan kadar. Osim toga, svi su oni željni i svjesni važnosti treniranja, pa tako na treningu ima od 16-19 igrača, što je itekako dobro.

Uvod u proljetni dio prvenstva za Mraclin je prilično izazovan: u drugom kolu ste gostovali u Samoboru, kod lidera, pa ste ugostili drugoplasirani TOP i pred sam Uskrs, igrali ste protiv četvrtoplasiranog Stupnika, gdje ste isto tako pobijedili. Treće mjesto Vam je možemo reći, “zacementirano”. Kako vidite nastavak prvenstva, s obzirom da ćete odigrati protiv triju najjačih ekipa JŽNL?

“Ples kuglica” na izvlačenju brojeva prije prvenstva htio je da nam je start “malo teži”, jer smo igrali sa tri od prva četiri kluba, ali na kraju krajeva, to je svejedno ako imaš dobru ekipu, jer prije ili kasnije moraš igrati sa svakim. A bez obzira na poraz u Samoboru, mislim da smo startali više nego dobro, jer smo ostvarili tri pobjede, i to dvije nad direktnim konkurentima za plasman u ligu više, TOP-om u Mraclinu i Stupnikom u Stupniku. Nadam se takvom i nastavku prvenstva.

S obzirom da ste igrali u 1. ligi, da ste igrali i trenirali u inozemstvu, kako vidite kvalitetu našeg nogometa, pogotovo u ovoj ligi u kojoj ste trener? Kakvo je stanje infrastrukture kod nas ako ju usporedite s infrastrukturom u državama gdje ste igrali?

Upoznat sam s kvalitetom nogometa u ovoj ligi, jer sam igrao tu istu ligu prije nego sam preuzeo NK Mraclin, a smatram da je kvaliteta jako dobra, čak bih se usudio reći da liga već dugo nije bila izjednačenija nego li je ove sezone.

Što se tiče infrastrukture, kvaliteta se popravlja iz godine u godinu iako bi mi htjeli da se sve dovede u savršenstvo preko noći. No, nije to tako jednostavno ni jeftino. Moramo biti strpljivi.

Prije desetak dana nacionalna vrsta Hrvatske igrala je protiv Cipra, pobijedila 1:0, što mi se čini prilično skromno s obzirom na kvalitetu našeg i njihovog nogometa. Kako Vi to komentirate?

Na Cipru se igra dosta kvalitetna liga, a zasluge za to imaju i kvalitetni stranci koji su igrali u ligama Petice. No, zato im je reprezentacija slabiji dio, jer igranjem stranaca smanjuje se prostor za razvoj njihovih igrača. A ovaj minimalni poraz od naše reprezentacije, za njih je veliki uspjeh.

No, vratimo se mi u našu realnost, u naš amaterski nogomet. Jeste li zadovoljni kvalitetom turopoljskog nogometa? Što mislite o infrastrukturi s kojom klubovi raspolažu, terenima, svlačionicama?

Turopoljski nogomet po mojem mišljenju lagano stagnira jer je sve manje domaćih igrača u turopoljskim klubovima. A infrastruktura bi u svakom slučaju mogla biti bolja, ali kao što sam rekao na prijašnjem pitanju, teško je očekivati velike pomake preko noći. Mislim da Grad Velika Gorica podupire amaterski nogomet, ali i ostale sportove, ali teško je očekivati bez privatnih investicija neki veći iskorak u kratkom vremenu.

Ako se ne varam, trenirate i mlađe uzraste. Kako vidite budućnost nogometa u Turopolju? Ima li područje Velike Gorice dovoljan broj talentiranih igrača koji će danas-sutra zaigrati u 1. ili 2. HNL?

Što se tiče kvalitete mladih nogometaša, mislim da ona nije upitna i da dosta djece ima talent za nogomet, ali problem je druge prirode – sve je manje djece i dostupan im je sve veći izbor sportova, ali i drugih aktivnosti koje ih odvlače od nogometa. Klubovi po našim naseljima izvan centra Velike Gorice suočavaju se s problemom nedovoljnog broja djece za natjecanje svih kategorija koje se za pojedine lige traže. Mislim da će situacija biti i lošija u budućnosti.

Gdje se Damir Milanović vidi kroz nekoliko godina?

Trenutno sam trener u NK Mraclinu i mlađim uzrastima u HNK Gorici i to mi je sada prioritet. A gdje ću biti kroz nekoliko godina, teško je reći, ali sigurno će ovisiti i o rezultatima u radu s klubovima u kojima sam sada.

U nedjelju 11. travnja da tako kažem, počinje doba turopoljskih derbija u JŽNL, a otvara ga NK Mraclin u Mraclinu protiv Poleta iz Buševca. To je susjedski derbi koji teško da može biti “susjedskiji”. Polet je prošlo kolo poražen kod kuće od TOP-a, a Mraclin je “prošetao” Stupnikom. Što mislite o nadolazećem derbiju i jesu li tri boda već “upisana”?

Tako je. U nedjelju dočekujemo Polet iz Buševca kojeg jako cijenimo i respektiramo, samim time svjesni smo važnosti utakmice, a kao i u svakoj domaćoj utakmici cilj nam je pobjeda i dat ćemo sve od sebe da do nje i dođemo.

Eto, riječ po riječ i došli smo do kraja razgovora s trenerom NK Mraclina, Damirom Milanovićem. Bio je više nego ugodan sugovornik, a sigurno ima još tema o kojima bi se dalo razgovarati, ali odlučili smo ih ostaviti za neki drugi put. Gospodinu Milanoviću i NK Mraclinu želimo sreću u daljnjem natjecanju.